Povodom posljednjih dešavanja u Bosni i Hercegovini i regionu potpredsjednica Stranke demokratske akcije (SDA) i potpredsjednica Federacije BiH Melika Mahmutbegović dala je osvrt u kojem se navodi:
Dok iz Beograda ovih dana čujemo prijetnje „denacifikacijom Balkana“ uz evidentne činjenice o trošenju milijardi dolara na naoružavanje Srbije, a iz zapadnog susjedstva ozbiljne najave „vruće jeseni“ u Bosni i Hercegovini, teško se oteti utisku da svjedočimo dvostrukim aršinima međunarodnih, regionalnih, ali i pojedinih domaćih aktera.
Poruke kakve smo ovih dana i sedmica mogli čuti iz usta regionalnih lidera i njihovih bliskih saradnika – koje nas u najmanjem slučaju podsjećaju na retoriku iz devedesetih – nerijetko su prešućivane iz međunarodnih diplomatskih i drugih centara, raznih organizacija i aktivista, te stavljane u nejasnu obladnu „oštre retorike“. Ali nikako nisu tretirane kao prijetnja miru i stabilnosti ovog dijela svijeta, što ustvari jesu.
Kada Zoran Milanović kao predsjednik susjedne Hrvatske kaže da u Bosni i Hercegovini predstoji „vruća jesen“, kada građane Bosne i Hercegovine naziva „ruljom“ ili kada nagrađuje optuženike za ratne zločine…, onda je to dio političke analize njegovog desničarskog zastranjivanja. Nismo vidjeli da je bilo ko od relevantnih međunarodnih aktera osudio takvu, gotovo otvorenu prijetnju zvaničnog Zagreba, odakle smo slušali oštre poruke i drugih visokih zvaničnika Republike Hrvatske.
Kada srbijanski ministar Aleksandar Vulin poziva na „ujedinjenje svih Srba u jednu državu“, ili kaže da je realizacija projekta tzv. „srpskog sveta“ nezaustavljiv proces, onda se govori da on nije relevantan i da su to priče za unutrašnje političke potrebe.
Kada zastupnik Srpske napredne stranke (SNS) Vladimir Đukanović govori o „denacifikaciji Balkana“, što je više država bivše Jugoslavije shvatilo kao prijetnju – onda to nije stav zvaničnog Beograda, nego pojedinca.
Ali kada predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović samo retorički upita kako da Bosna i Hercegovina odgovori na sve spomenute prijetnje, regionalne i domaće izazove i, imamo li snage za odgovor, za ne daj Bože, najgore scenarije, onda se već danima smjenjuju osude, reakcije i analize u kojima se širom Balkana govori o tobožnjim prijetnjama ratom i provokacijama?!
Kako može biti provociranje rata najava da će se braniti svoja zemlja, a nije prijetnja kada vodstva susjednih zemalja i njihovi najbliži saradnici sasvim otvoreno poduzimaju diplomatske i druge reakcije protiv Bosne i Hercegovine?! Ako Bosnu i Hercegovinu niko ne namjerava ugroziti, s kojeg aspekta je takav stav problematičan?!
S druge strane, recimo, kako prijetnja ratom nije direktna najava HDZ-a i HNS-a da će provesti „institucionalnu i teritorijalnu reorganizaciju“, iako se zna da je upravo takav potez 1993. i 1994. godine izazvao „udruženi zločinački poduhvat“ i „međunarodni oružani sukob“ potvrđen u Haagu. S izuzetkom uvažene Ambasade SAD-a, nismo uopće čuli osude ovakvog stava!
Imamo li onda na sceni dvostruke arišine? Je li građani Bosne i Hercegovine, uključujući i one u institucijama države trebaju da šutke pristanu na scenarije inspirisane težnjama da se sukob iz Ukrajine prenese na tlo Balkana i da se Bosna i Hercegovina podijeli?
Da li bi taj prešutni pristanak na takve scenarije dobio podršku pojedinih predstavnika međunarodne zajednice? Ako nije tako, zašto se vrlo jasno ne osude politike koje unose nemir u Bosnu i Hercegovinu? Tim prije jer vidimo da ih prate i neki lokalni akteri.
Bosna i Hercegovina je država koja nije napadala gradove susjednih država, opsjedala njihove glavne gradove i ubijala građane. Neki drugi jesu, a sve relevante činjenice je utvrdio Haški tribunal.
Bosna i Hercegovina je miroljubiva i tolerantna zemlja i neće nikoga napasti. I danas pružamo ruku saradnje svima koji je iskreno žele. Međutim, mora svima biti jasno da Bosna i Hercegovina neće tolerisati otvorene diplomatske i druge atake i da će u skladu sa Ustavom i zakonima ove zemlje braniti svoje pravo na suverenost, nezavisnost i cjelovitost.
Svakom prijatelju vrata ove zemlje uvijek će biti širom otvorena, a svaki neprijatelj mora znati da Bosanci i Hercegovci neće izdati tekovine borbe za njezinu slobodu i mir.
Zašto drugi smiju otvoreno prijetiti, a mi ne smijemo ni pomisliti da se branimo?!
Mi druge države, osim Bosne i Hercegovine nemamo!