Na današnji dan, prije 31. godinu vlasti bosanskih Srba u Prijedoru su 31. maja 1992. izdale naredbu putem lokalnog radija kojom se nesrpskom stanovništvu nalaže da obilježi svoje kuće bijelim zastavama ili čaršafima, te da pri izlasku iz kuća stave bijele trake oko rukava.
Nakon javnog poziva nesrpskom stanovništvu da obilježi kuće i stanove, te da vežu bijele trake oko ruku ukoliko se namjeravaju kretati, počinje kampanja sistemskog počinjenja zločina. Masovne egzekucije, silovanja, koncentracioni logori. Sve je za cilj imalo samo jedno – uklanjanje 94 posto Bošnjaka i Hrvata s teritorije općine Prijedor.
Istina je da je u Prijedoru, u periodu od 1992. do 1995. godine ubijeno 3.176 civila, od toga čak 102 djece i 256 žena, da je u istom periodu iz Prijedora protjerano 53.000 Bošnjaka i Hrvata, dok je više od 30.000 civila nesrpske nacionalnosti prošlo kroz logore Omarska, Keraterm i Trnopolje, gdje su ubijani ili mučeni na zvjerski način. Prijedor je grad sa najviše osuđenih ratnih zločinaca na svijetu, ali i pored toga mnogi ni do danas nisu procesuirani.
Sjećanje na nedužno ubijene žrtve i sjećanje na 102 ubijena djeteta Prijedora naša je trajna obaveza i dužnost. Istina je jedna i cijeli svijet je upoznat s nepobitnim činjenicama i sudskim presudama koje prikazuju razmjere zločina nad Bošnjacima – zločina koji je zasigurno trebao biti presuđen kao genocid.
Naši bijeli šehitluci i prijedorske bijele trake su naš trajni zavjet da nikada nećemo i ne smijemo zaboraviti, da nikada više ne smijemo dopustiti da se zločin i genocid izvrši nad Bošnjacima i Bosancima i Hercegovcima, te da je jedina trajna kategorija naša jedina domovina, država Bosna i Hercegovina!