[:ba]Sa velikom tugom se sjećamo 09. novembra 1993. godine kada je srušen simbol Mostara, Hercegovine i Države Bosne i Hercegovine – Stari Most. Vjerovatno će budućim pokoljenima još decenijama ostati neshvatljivo da je političko i vojno rukovodstvo jedne para-državne tvorevine na teritoriji suverene, međunarodno priznate države donijelo odluku o rušenju jednog od najznačajnijih kulturno-historijskih spomenika Bosne i Hercegovine. Ova činjenica će zasigurno biti predmetom opsežnih i suštinskih analiza.
Zabrinutost je tim prije veća što se taj arhitektonski dragulj ne može poistovijetiti samo sa jednom konfesijom, već se radi o kamenom luku koji zasigurno simbolizira spajanje i zajedništvo odnosno one vrijednosti na kojima se baziraju najnaprednije države današnjice. Neosporno je da su Stari Most i drugi kulturno-historijski i vjerski objekti ciljano srušeni u ime i za ciljeve nekih ideala koji nikada neće moći zaživjeti na teritoriji Bosne i Hercegovine. U Bosni i Hercegovini se živjelo, živi i uvijek će se živjeti u zajedništvu prožetim poštovanjem drugog i drugačijeg – to praktično znači ‘živjeti jedno sa drugim, a ne jedno pored drugog’, kako su to mnogi haški optuženici priželjkivali i njihovi današnji sljedbenici pokušavaju glorificirati.
Sljedbenici moraju znati i uvijek imati na umu da će civilizovani građani Bosne i Hercegovine koji teže demokratskim vrijednostima i prosperitetu sveukupnih društveno-političkih kretanja i dešavanja uvijek biti u većini, da će se energično suprotstaviti svim pokušajima stvaranja bilo kojih oblika segregacije i raditi na očuvanju i unapređenju onoga na čemu nam i naši susjedi, a i Evropa može pozavidjeti – postojanju i blizini džamija, crkava i sinagoga.[:]