Sedmog maja prisjećamo se dana kada je prije 27 godina u ime bezumne mržnje minirana i do temelja porušena džamija Ferhadija, jedna od najznačajnijih džamija i spomenika nulte kategorije svjetske kulturne baštine.
Zajedno sa Ferhadijom i svim banjalučkim džamijama, sjećamo se ukupno 614 džamija, 218 mesdžida, 69 mekteba, četiri tekije, 37 turbeta i 405 drugih vakufskih objekata koji su, također, uništeni za vrijeme agresije. Ali i svih ostalih bogomolja koje su stradale pod bilo kojim okolnostima.
Rušitelji bogomolja, ma ko bili, moraju biti pronađeni i najoštrije kažnjeni, jer ratni zločini, a to uništavanje bogomolja svakako jeste, ne zastarijevaju.
Sedmog maja naše misli su i sa porodicom tragično stradalog Murata Badića koji je, također, ubijen 7. maja 2001. godine, u Banjoj Luci na dan polaganja kamena temeljca za ponovnu izgradnju Ferhadije. Tada je oko 4.000 srpskih nacionalista kamenovalo i pretuklo vjernike koji su htjeli prisustvovati simboličnom početku obnove banjalučke ljepotice.
Džamije i crkve imaju iznimno mjesto u životu svakog vjernika. Neka zato ovaj dan, bez obzira na našu tragičnu prošlost, bude prilika da se zajedno podsjetimo bezumnosti rata i stradanja, mržnje i nacionalizma, te da iz tog iskustva izvučemo važne pouke kako bi u budućnosti gradili društvo na zdravijim osnovama.
Abrahamske religije čija učenja slijede vjerske zajednice kojima pripada najveći dio bosanskohercegovačkog društva potječu od zajedničke prastare semitske tradicije. Okupimo se zato oko “zajedničke riječi” koja nas snažno napominje da smo, prije svega, ljudska bića.