Zastupnici vladajućih stranaka iz entiteta RS u Parlamentarnoj skupštini BiH uputili su u Kongres Sjedinjenih Država i na druge međunarodne adrese pismo čiji sadržaj nema nikakvu društvenu, političku niti pravnu težinu jer ne samo da obiluje neistinama već dolazi od poražene, diskreditovane i višestruko presuđene velikosrpske politike.
Neistine, uvrede i podmukle insinuacije na račun Bošnjaka i njihovih političkih i vjerskih lidera potpuno su uzaludne jer se na adresama na koje je pismo odaslano jako dobro zna da je bošnjački narod i u najtežim okolnostima, mnogo težim od ovih današnjih, branio i sačuvao dostojanstvo, antifašističke ideale i ideju Bosne i Hercegovine kao multietničke države u kojoj će svaki građanin, bez obzira na njegovo etničko, vjersko ili bilo kakvo drugo opredjeljenje, živjeti slobodno i imati jednaka prava.
Pismo u svojoj suštini potcjenjuje inteligenciju međunarodne zajednice, a posebno vlasti Sjedinjenih Država, koje jako dobro znaju ko je izvršio agresiju na Bosnu i Hercegovinu, te čije vojno i političko rukovodstvo je presuđeno zbog ratnih zločina, ali i ko danas slijedi tu zločinačku politiku i time predstavlja opasnost po mir i stabilnost cijele regije.
Pokušaji dehumaniziranja Bošnjaka i njihovog svođenja na vjersku skupinu, a zatim imputiranje radikalizma i terorizma, ne mogu i neće promijeniti političku poziciju bošnjačkog naroda. Ukoliko zagovornici politike koju predvodi Milorad Dodik, ali i neki drugi regionalni centri, vjeruju da će optužbama za radikalizam na račun bošnjačkog naroda staviti njegove političke predstavnike u defanzivu, te da ćemo nekim ustupcima na štetu države, naroda i svog identiteta bilo kome dokazivati da nismo „radikalni“, u dubokoj su zabludi.
Bošnjaci nemaju potrebu ni Dodiku ni bilo kome dokazivati da nisu radikalni, ali će svakome dati do znanja da nikada neće odustati od Bosne i Hercegovine, njenog multietničkog karaktera, te svoje vjere, kulture, jezika i svega onog što čini naš identitet.
Milorad Dodik bi, ukoliko mu je zaista stalo do RS-a, trebao prestati sa napadima na Bošnjake, jer zahvaljujući njihovoj ekonomskoj aktivnosti taj dio Bosne i Hercegovine preživljava, ali bi se trebao suzdržati i od napada na Dejtonski mirovni sporazum jer isključivo na osnovu njega taj bosanskohercegovački entitet uopće postoji.