Danas, na 75. godišnjicu oslobađanja nacističkog logora Auschwitz-Birkenau, s posebnim pijetetom odajemo počast svim žrtvama nacističkog režima i njihovih saradnika, te izražavamo saučešće porodicama stradalih, posebno onih s područja Bosne i Hercegovine i Sarajeva. Ti nedužni ljudi ubijeni su tokom jedne od najmračnijih stranica u ukupnoj ljudskoj historiji, samo zato jer su smatrani „drugima i drugačijima“.
Obilježavajući Dan sjećanja na Holokaust, 27. januar, mi se prisjećamo činjenice da je tokom Drugog svjetskog rata stradala trećina sveukupnog jevrejskog stanovništva, šest miliona ljudi, što je bez sumnje najveći genocid u historiji. Ali, sjećamo se i žrtava genocida u Srebrenici, odnosno Bosni i Hercegovini, mada je 1945. rečeno: „Nikad više“!
Holokaust je istovremeno podsjećanje da zlo nikada ne miruje i da je naša ljudska obaveza da zaustavimo njegovo uzdizanje tako što ćemo o njemu uvijek odgovorno govoriti, na njega uvijek iznova upozoravati, suprotstavljajući se svim oblicima relativizacije i negiranja.
Jer, kako jednom reče Jakob Finci, predsjednik Jevrejske zajednice u BiH, sjećanje na Holokaust je ustvari sjećanje na „sve nesreće koje su ljudi sami prouzrokovali ubijajući druge i drugačije zbog boje kože, vjere ili političkih ubjeđenja“.
Zato je istovremeno važno da se prisjećamo svih onih koji su se protiv tog zla borili, tokom Drugog svjetskog rata i Narodno-oslobodilačke borbe (NOB) i Odbranbeno-oslobodilačkog rata 1992.-1995.
Poslije stravičnih golgota Drugog svjetskog rata, mislili smo da se čovjek „opametio“ i da će, vodeći se svojim intelektom i civilizacijskim dostignućima, nastaviti izgrađivati i unaprijeđivati svoju društvenu zajednicu i sveobuhvatne životne prilike.
Međutim, nepunih pola vijeka kasnije, golgota i stravični zločini na rubu čovjekovog razuma, shvatanja i razumjevanja usmjereni protiv drugih i drugačijih su se desili u Srebrenici, Prijedoru, Višegradu, Foči, Ahmićima, na pijaci Markale, Heliodromu, na Korićanskim stijenama i širom Bosne i Hercegovine, desili su se u srcu Evrope i to na očigled cjelokupnog civilizovanog svijeta i ljudskih dostignuća i postignuća najrazvijenijih zemalja i društava današnjice. Tomašića je najveća masovna grobnica u Evropi koja se nalazi svega 500 kilometara ili 6 sati vožnje od Beča, a rečeno je „Nikada više!“.
Zahvaljujući golorukom narodu, neustrašivim momcima i dječacima u patikama i vodeći se idejom života jednih sa drugim, a ne jednih pored drugih, odbranili smo naš narod, našu Bosnu i Hercegovinu, ali i sve civilizovane principe i sve ono na čemu treba da počiva današnjica i društvo različitosti, koje je ujedno i naše najveće blago.
„Desilo se, a može se desiti ponovo, svugdje!“. Ove snažne riječi zapisao je Primo Levi (1919.-1987.) italijanski pisac, hemičar i bivši logoraš Auschwitza, a mi ponavljamo u nadi da zlo kakvo predstavljaju Holokaust, genocid u Bosni i Hercegovini, u Ruandi i Kambodži i drugdje čovječanstvo više nikada neće vidjeti.